• Brezdanka - jama u utrobi Ribnice

• Ponare - pukotine pri dnu polja

• Oskoruše - podzemne vode

• Dobranjske staje - staje u Gaju i Terci

• Carska čatrnja - velika čatrnja pokraj župske crkve

• Stare riči i izrazi - podsjetnik

Brezdanka

Brezdanka je jama koja se nalazi na sjevero-istočnoj strani Ribnice. Samo ime Brezdanka - bezdan dobila je jer se vjerovalo da je vrlo duboka. No, nije se točno znalo koliko je duboka, prvenstveno zbog nepristupačnosti i strmosti, a i zbog neposjedovanja odgovarajuće opreme za spuštanje. O dubini se samo moglo nagađat bacajući kamenje i osluškujući udarac kamena o dno jame, a, također, se pretpostavljalo da u jami ima vode.

Ljude je uvijek intrigiralo što se nalazi u jami i postojala je želja da se ona istraži. To se i desilo u svibnju 2002. godine. Ivan Vuletić (Ćićko) stupio je u kontakt sa speleološkim društvom "Špiljar", te oni dolaze u Dobranje 12. svibnja i spuštaju se u jamu.

"Špiljari" su se spustili do samog dna jame na kojem se nalazi prostorija veličine 30-tak kvadrata. Na sredini prostorije je gomila kamenja koje su mještani bacali sa vrha. Nije pronađena voda ni bilo kakvi predmeti. Procjenjuje se da je dubina jame oko 100 m. Član speleološkog društva "Špiljar" Tonći Rađa je jedan od najpoznatijih biologa i zoologa u Hrvatskoj. On je u Brezdanki pronašao novu vrstu stonoge tako da je jama zanimljiva i sa te strane.

Brezdanka

Članovi speloeloškog društva "Špiljar" su jami dali ime Guidova Brezdanka, po poznatom biospeleologu pok. dr Guidu Nonveilleru. Njihova je namjera ponovno doći na Brezdanku, postavit spomen-ploču dr. Nonveilleru i još jednom se spustit u jamu da izmjere točnu dubinu i izrade nacrt jame.

Ponare

Ponare su pukotine na zapadnom dijelu dobranjskog polja. Postoje dvije pukotine, jedna je na njivi u vlasništvu obitelji Ančić, a druga na njivama u vlasništvu nekoliko obitelji Vuletić. Vrijeme nastanka ovih pukotina nije poznato, ali sigurno je da je to bilo prije više od 150 godina.

Naime, prema pričanjima starijih Dobranjčana, prije više godina klima je bila puno oštrija na ovim prostorima nego danas. Česti su bili veliki snijegovi i obilne kiše uslijed čega je dolazilo do poplavljivanja polja. Jednom prilikom došlo je do pucanja (propuntavanja) zemlje zbog velikog pritiska vode, i kao što bi naši stari rekli, pukle su ponare! Obje pukotine su promjera oko 4-5 metara, a okolni prostor se deformirao, ulegao u promjeru od 30-40 metara.

Oskoruše

Oskoruše se nalaze u podnožju Ribnice. Zanimljive su zbog vjerovanja da tamo postoje podzemne vode. Ta vjerovanja su temeljena na pričama i anegdotama starijih Dobranjčana, ali nema dokaza istinitosti tih tvrdnji.

Priča o Oskorušama povezana je s pričom o nastanku ponara u polju. Naime, prema legendi, nekad davno je postojao izvor vode na Oskorušama, tzv. Pišćet. Zbog obilnih kiša i snijegova koji su u to vrijeme bili česti, dolazilo bi do izlijevanja tog izvora, što je dovodilo do potapanja Dobranjskog polja. Pošto je polje bilo glavni izvor prehrane ovdašnjeg stanovništva, ljudi su odlučili začepiti izvor.Legenda kaže da su izvor začepili sa 9 bakovskih koža i zatrpali ga zemljom i kamenjem. Navodno je nakon zatvaranja tog izvora voda izbila u Čaporicama kod Trilja.

Oskoruše

Osamdesetih godina 20-og stoljeća vršila su se bušenja na području Rapina u Terci zbog postojanja rude boksita. Nađene su male količine boksita, nedovoljne za eksploataciju. Tada je izvršeno i bušenje tla na Oskorušama. Bušeno je nekoliko metara u dubinu te je utvrđeno da postoji određena količina vode. Do danas se nije saznalo o kojoj količini se radi.

Dobranjske staje

Dobranjske staje su poseban dio povijesti i načina života Dobranjčana. Sve do šezdesetih godina 20. stoljeća stanovništvo je jedan dio godine odlazilo živjeti u staje u Gaj i Tercu. Razlog tome je bilo mnogobrojno blago (ljudi i dan-danas stoku nazivaju blagom jer je stoka, uz zemlju bila sve što su imali i od čega su živjeli) za koje nije bilo dovoljno pašnjaka unutar samog sela jer je cijelo dobranjsko polje bilo obrađeno i iskorišteno.

Početak selidbe svake godine ovisio je o vremenskim prilikama, ali, uglavnom se selilo u razdoblju poslije Uskrsa do blagdana sv. Ive 16. svibnja. Kod staja se ostajalo do sredine listopada, odnosno, onoliko koliko bi vremenske prilike dopustile. Vrlo mali broj ljudi je ostajao u selo za vrijeme tog razdoblja. Vrijeme odlaska stajama zvalo se "prkljanje" (govorilo se: "kad ćemo prkljati?"), a to je značilo pakiranje, spremanje stvari za selidbu. Inače, riječ "prkljanje" dolazi od riječi prkljaga - prtljaga. Šezdesetih godina prestaje taj običaj selidbe stajama najviše zbog školovanja djece. Tada se samo odlazilo nahranit blago koje je bilo u stajama, ili ga pustit na pašu, a vraćalo se kući isti dan.

Dosta tih staja je srušio zub vremena (Gaj: Dulbezove, Bocine, Jakovine, Markanove, Nikoličića, Okanove, Stipića, Šuljinove, Čulića, Šejtanove, Lauškića; Terca: Šestanove, Ivankovića, Škaričića, Brazinove), ali i dosta ih se održalo. Neke su obnavljane i popravljane.

U Gornjem Gaju sačuvane su ove staje: Šestanove (Zidine), Vujevića, Banine, Džidžonjine, Poljakove, Joskića, Lugonjića, Radulove, Antića, Boškine.

Donji Gaj (sačuvane): Ančića, Bekavčove, Suljića, Salaturića, Ivankovića, Tokušića, Mišove, Jamanove.

Terca (sačuvane): Dulbezove, Biline, Golubove, Đumine, Džokine, Salaturića, Okanove, Pogačušića, Kekine, Pilipove, Jakovine, Kuđine, Marijanove, Gušove, Lokića.

Danas, staje služe kao sastajališta i odmarališta naših lovaca, ali i kao idealna mjesta za odmor, za bijeg od monotone svakodnevice i uživanje u izvornoj ljepoti prirode.

Carska čatrnja

O carskoj čatrnji nema puno podataka. Pretpostavlja se da je napravljena odmah nakon drugog svjetskog rata, oko 1946. godine. Razlog gradnje bila je velika suša koja je tih godina pogodila selo. Ime je dobila po uzoru na čatrnje koje su se u ovim krajevima gradila za vrijeme austrijskog cara Franje Josipa. Takve čatrnje su se gradile po carevoj naredbi u mjestima gdje je bilo dosta suše i služile su za opskrbu vodom cijelog mjesta. I zato se zove "Carska čatrnja".

Carska Čatrnja

U gradnji je sudjelovalo cijelo selo, a materijal je osigurala država. Nalazi se pedesetak metara zapadno od župne crkve, u blizini dobranjskog polja. Napravljena je na jednoj padini radi što boljeg skupljanja kišnice. Sastoji se od "pijace" (vanjski dio čatrnje koji služi za skupljanje vode) površine više od 1000m² i unutrašnjeg dijela volumena oko 300 m³. Unutrašnjost je vrlo prostrana, podijeljenja je pregradnim zidovima na 3 prostorije da bi se samnjio pritisak vode na vanjske stjenke.

Čatrnja je nekoliko puta obnavljana od strane mještana Dobranja.

Stare riči i izrazi

Stare riči, izrazi, poslovice su, također, dio kulturne baštine našeg mjesta i bila bi šteta da se zaborave. Zato, evo jednog pregleda starih riči i izraza koji su se govorili u Dobranjama u zadnjih stotinjak godina (vjerojatno i više), a mnoge se govore još i danas. Ovaj pregled će uvijek biti nepotpun jer gotovo je nemoguće skupit tisuće starih riječi i izraza, ali svaka vaša pomoć, dragi posjetitelji ove stranice, bit će dobrodošla.

A  B  C  Č  Ć  D  DŽ  Đ  E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  R  S  Š  T  U  V  Z  Ž